DON'T LOOK INTO THE SUN

utorak, 22.05.2007.

U školi

Sad sam u školi, na posljednjem satu izborne informatike u ovoj srednjoj školi. U školi je dosadno, ali ću izdržat još samo sutra, a u četvrtak je norijada. Imat ću prosjek 4,7 valjda jer još nisu sve ocjene zaključene. Svejedno ću proći s 5, ali bojim se mature...Školski pozdrav! (znam da moj blog nitko ne čita iako sam siguran da bi nekome neki moji prethodni postovi bili zanimljivi).
- 11:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.05.2007.

Preobražaj

Ima li smisla čitati "Preobražaj", pitanje je koje me mući zadnjih 15 minuta. Već sam počeo to čitati prije par dana i čitao već 2 puta. Ima li smisla čitati o čovjeku koji se pretvorio u kukca? To nije ništa realno i ne znam u kojem bi smislu to bilo poučno. Vjerojatno bih to saznao čitajući i sigurno to što se događa glavnom liku ima neko simbolično značenje. Stvar je u tome što sam od Kafke nedavno pročitao "Proces" i to jedva i na silu jer mi se nije baš sviđao. Problem je što kad čitaš neku knjigu, očekuješ da će se dogoditi nešto neočekivano, nešto što će ti pobuditi zanimanje, a kod "Procesa" toga nema, tj. radnja ide kao ravna crta, drugim riječima knjiga je jednako dosadna u svim svojim dijelovima i uopće nema uvoda, zapleta,(...) raspleta itd. što bi jedan roman trebao imati da bi bio zanimljiv. Zbog svega toga, bojim se da bi i "Preobražaj" koji ima četiri puta manje stranica, mogao biti jednako nezanimljiv jer sam naznake te pojave osjetio već na početku, a to je po usporenosti radnje - glavnom liku treba sto godina da se ustane iz kreveta. Dobro, kukac je ali svejedno radnja ide presporo. Dakle, ima li smisla to nastaviti čitati?
- 19:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.05.2007.

One

Već sam puno verzija pjesme "One" ćuo i vidio. Kronološki ovako:
1. Mary J. Blige & U2 - ljeto 2006
2. U2 - studeni ili prosinac 2006.
3. R.E.M. & U2 (na youtubeu)- najbolja verzija - travanj 2007.
4. Johnny Cash - svibanj 2007
Čija je ta pjesma izvorno, vjerojatno od U2 iako se meni najviše sviđa ova sa R.E.M.-om jer mi je to najbolji bend, koju sam vidio na youtubeu (U2&R.E.M.-One) koju ne mogu dobiti u audio verziji. Danas je dan zdravih gradova.
- 19:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 19.05.2007.

Ordinary day

Uvijek je jednostavnije učiti tako da se izrade tzv. mentalne mape, a ja to zovem grafičkim prikazom. Sad sam tu htio objaviti 2 takva grafička prikaza, ali slika mora imati točno 200X150 piksela, pa ništa od toga. Dakle, u četvrtak sam gledao film "Okrutne namjere". Bilo mi je to drugi put da ga gledam. Prvi put kad sam ga gledao nadao sam se da ima sretan završetak, ali ovaj put sam gledao bez takve nade jer sam znao kako će završiti. Postoji jedan prijelom u tom filmu, prijelom radnje, a to je susret Sebastiana i Annette na aerodromu i da je film završio na njihovom poljupcu na tom aerodromu, to bi bila još jedna romantična komedija. Nekome tko ne voli nesretne završetke, savjetovao bih da tad ugasi i prestane gledati. Ali gdje bismo došli kada bismo stalno gledali romantične komedije sa sretnim završecima? Kao prvo, one prikazuju život kao bajku, već na početku znaš tko će s kim na kraju biti i kako će film završiti. Da netko recimo previdi da se ovdje radi o trileru i počne gledati film, mislit će da je to romantična komedija, jer ima smiješnih scena, a tema je ljubav. Međutim, u drugoj polovici filma, tj. nakon susreta na aerodromu, radnja kreće prema nesretnom svršetku. Ali zapravo svršetak je sretan jer je glavna negativka u tom filmu, koja se igrala tuđim životima, javno osramoćena, a Annette razmišlja o trenucima provedenim sa pokojnim Sebastianom koji je bio zaista zaljubljen u nju. Taj film je dakle i poučan jer pokazuje da u životu nema sretnih svršetaka. Evo nekih citata iz filma:
Kathryn Merteuil
Kathryn Merteuil: Everybody loves me, and I intend to keep it that way.
Kathryn Merteuil: Introduce her to your world of sex, drugs and... what else do you do?
Kathryn Merteuil: She's quite cute, you know. Young, supple breasts, a tight, firm ass... uncharted booty... Be her Captain Picard, Valmont. Boldly go where no man has gone before.
Kathryn Merteuil: I hate it when things don't go my way. It makes me so horny.
Kathryn Merteuil: Keep your friends close, and your enemies closer. When I'm through with Cecile, she'll be the premiere tramp of the New York area.
Kathryn Merteuil: You're telling me you had the chance to fuck her and you didn't? God, are you a chump.
Kathryn Merteuil: People don't change over night, you and I are two of a kind.

Sebastian Valmont
Sebastian Valmont: We've done some pretty fucked up shit in our time but this... I mean, we're destroying an innocent girl. You do realize that?
Sebastian Valmont: E-mail is for geeks and pedophiles.
Sebastian Valmont: You could be a model. It's too bad you're not sexy.
Sebastian Valmont: I didn't know it was asshole day at the Valmont house.
Sebastian Valmont: I'm sick of sleeping with these insipid Manhattan debutantes. Nothing shocks them anymore.
Sebastian Valmont: [Letter to Annette] Dear Annette, I don't know what I could possibly say that would rectify the harm I've caused you. The truth of the matter is that being with you was the only time I have ever been happy. My whole life has been a joke. I prided myself on taking joy in others' misery. Well, it finally backfired. I succeed in hurting the first person I ever loved. Enclosed is my most prized possession. My journal. For a long time I considered it my trophy. A sordid collection of my conquests. If you really want to know the truth then please read it. No more lies. Please give me another chance. I'm a wreck without you.
Sebastian Valmont: You spend all your time preaching about waiting for love. Well here it is. Right in front of you, and you're going to turn your back on it. So I guess we're just fucked. I'll move on. But you are going to have to live the rest of your life knowing that you've turned your back on love. And that makes you a hypocrite. Have a nice life.
Drugi:
Greg McConnell: What am I? Grandma with the birthday present. Suck it ya dumb bitch!
Blaine Tuttle: He used to sneak into my dorm room every month. We'd go at it for a little while, and then, as soon as he'd come, he'd start freaking out. "What are you doing, man? I'm not a fag. If you tell anybody, I'll kick your ass!" God. The only reason I let him keep up the charade is because the man's got a mouth like a hoover. Ooh!

Dijalozi:Annette Hargrove: You know what your problem is? You take yourself way too seriously.
Sebastian Valmont: I do not.
Annette Hargrove: You should lighten up.
Sebastian Valmont: I am lightened, can we drop this?
Annette Hargrove: Okay. [Makes a funny, ridiculous face at Sebastian]
Sebastian Valmont: Will you stop that?
Annette Hargrove: [Continues to make a face]
Sebastian Valmont: Stop that, it's distracting. [starts to laugh]
Annette Hargrove: Are you laughing?
Sebastian Valmont: [seriously] No.
Annette Hargrove: No? [Makes another face, Sebastian begins to laugh and then regains control]
Annette Hargrove: It's okay, you can laugh, I promise I won't tell anyone. [smiles/smirks]

Cecile Caldwell: This sure doesn't taste like an iced tea.
Sebastian Valmont: It's from Long Island.

Sebastian Valmont: You AMAZE me.
Kathryn Merteuil: Eat me, Sebastian. It's okay for guys like you and Court to fuck everyone but when I do it, I get dumped for innocent little twits like Cecile. God forbid I exude confidence and enjoy sex. Do you think I relish the fact that I have to act like Mary Sunshine 24/7 so I can be considered a lady? I'm the Marcia fucking Brady of the Upper East Side, and sometimes I want to kill myself. So there's your psychoanalysis, Dr. Freud. Now tell me are you in, or are you out?

Sebastian Valmont: Ohh well, duty calls. Dr. Greenbalm and her daughter should make for interesting entry.
Kathryn Merteuil: Ohh, your journal. Could you be more queer?
Sebastian Valmont: Could you be more desperate to read it?

Kathryn Merteuil: Can I take my new car for a ride?
Sebastian Valmont: Kathryn, the only thing you'll be riding is me.

Kathryn Merteuil: The parental units called while you were out.
Sebastian Valmont: How IS your gold-digging whore of a mother enjoying Bali?
Kathryn Merteuil: She suspects your impotent, alcoholic father is diddling the maid.
Sebastian Valmont: Good.

Kathryn Merteuil: Fuck her yet?
Sebastian Valmont: Working on it.
Kathryn Merteuil: Loser.
Sebastian Valmont: Blow me.
Kathryn Merteuil: Call me later?

Kathryn Merteuil: I think there's something going on between Cecile and her music teacher.
Bunny Caldwell: Ronald? That's crazy!
Kathryn Merteuil: I know, she's so young and he's so...
Bunny Caldwell: Black!

Kathryn Merteuil: My advice is to sleep with as many people as possible.
Cecile Caldwell: But that would make me a slut, wouldn't it?
Kathryn Merteuil: Cecile, everybody does it; it's just that nobody talks about it.
Cecile Caldwell: So, it's like a secret society?
Kathryn Merteuil: That's one way of looking at it. [under her breath] Fucking idiot...

Sebastian Valmont: What shall we toast to?
Kathryn Merteuil: To my triumph.
Sebastian: It's not my choice of toast, but it's your call. To your triumph over Annette.
[Kathryn laughs]
Sebastian Valmont: What's so funny?
Kathryn Merteuil: Silly rabbit. My triumph isn't over her. It's over you.
Sebastian Valmont: Come again?
Kathryn Merteuil: You were very much in love with her. And you're still in love with her. But it amused me to make you ashamed of it. You gave up on the first person you ever loved because I threatened your reputation. Don't you get it? You're just a toy, Sebastian. A little toy I like to play with. And now you've completely blown it with her. I think it's the saddest thing I've ever heard.
[drinks champagne]
Kathryn Merteuil: Tastes good. So I assume you've come here to make arrangements, but unfortunately, I don't fuck losers.

Sebastian Valmont: I can't win with you.
Annette Hargrove: It isn't about winning, Sebastian.


Upravo slušam pjesmu "Ordinary day" od Dolores O'Riordan, jako je dobra
- 09:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.05.2007.

Opća kultura

Ljudi koji žive privremen život, koji samozatajno ostaju pri svojem i čekaju spasonosne promjene, na kraju, kad privremenost obuhvati razdoblje dugo kao život, a za čekanje bilo čega postane kasno, uvide da je čekanje rješenja od drugih i ne mijenjati se u međuvremenu značilo prilagoditi se, što će reći promijeniti se.
Baš je glupo što su uveli tu opću kulturu na prijemni za ekonomiju. Svi će nabrijani učiti tu opću kulturu kao da je to nešto ograničeno. Opća kultura obuhvaća ponešto iz svake grane znanosti, tj. nitko ne može znati sve. Opća kultura bi trebala biti nešto lagano, nešto što svatko zna. Jedino što sigurno neću učiti za opću kulturu je sport jer me uopće ne zanima. Ne znam tko je kad osvojio kakve medalje, kakva prvenstva, to za mene nije opća kultura jer: povijest smo imali u školi, zemljopis smo imali u školi, glazbeni smo imali u školi itd. , ali sport nismo imali u školi. Zapravo, ne zanima me ništa od upravo nabrojanog, ali sve mogu onako nešto osnovno iz svakog od tih područja naučiti. Pod općom kulturom se, suprotno tome, smatra bilo što iz bilo čega, pa ako nekoga zanima glazba, kao mene, znat će pitanja o glazbi, ako nekoga zanima geografija, znat će koje boje koja zemlja ima zastavu, ako nekoga pak zanima sport, znat će sve o tome.
- 23:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.05.2007.

Eurovizija

Jučer sam gledao Eurosong i nakon svih pjesama tri su mi se svidjele: Španjolska, Irska i Francuska. Dvije od njih su na kraju glasovanja bile na samom dnu, a Španjolska vjerojatno negdje u sredini što znači da se moj glazbeni ukus razlikuje od ukusa Europe. Znao sam da Eurovizija nije ništa posebno za ljubitelje glazbe jer su svi izvođači nepoznati, a pjesme su na raznim nerazumljivim jezicima. Ovo mi je bilo prvo gledanje Eurovizije otkad sam počeo slušat glazbu (a to je bilo prošlog ljeta). Prije sam isto gledao, ali tada mi se mogla svidjeti i neka pjesma na hrvatskom, kao ova pobjednička. Sada sam više kritički gledao i izabrao tri favorita. Pobjednička pjesma mi je dobra jer Marija dobro pjeva i ima lijep glas, ali nekako mi se ne sviđa što je pjevala na svom jeziku. Inače, bez obzira na jezik, ta pjesma nije ni moj tip glazbe jer je prespora, a ja slušam indie rock. Ne mogu komentirati tuđe postove jer si ne znam lozinku. Uvijek je ona pjesma koja pobijedi na Eurosongu dobra jer da nije, ne bi pobijedila. I to je općenito dobro, tj. sigurno je svima barem malo dobra, a nekima najbolja. Meni je tak-tak.
Slušam: Lessons in love, One, A design for life.......................R.E.M.'s the best!

- 18:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 11.05.2007.

Zov trga

Utorak 24.5. je bio jako nesretan dan. Toliko nesretan da sam poželio da je bio san. Bilo bi mnogo bolje da se taj dan nije dogodio. Zapravo, dan sam po sebi nije bio toliko nesretan koliko su događaji koji su se u njemu zbili imali dugoročne posljedice. Je li moguće da jedan dan može upropastiti cijeli ostatak života? Ovaj dan o kojemu pričam niti nije bio najnesretniji dan koji je ikada ijedan čovjek ovoga svijeta mogao proživjeti. Sigurno se ljudima događaju mnogo gore nesreće od ovih koje su se meni dogodile taj dan. Nadamo se da se u skoroj budućnosti ne dogodi ništa loše, ništa što bi moglo poremetiti jedan uobićajeni ili planirani tok života. No, kad se dogodi u jednom danu nekoliko nesretnih događaja koji su možda proizašli jedan iz drugoga ili je jedan nesretan događaj bio posljedica nekog drugog nesretnog događaja koji se dogodio isti dan, pomislimo kako je život nepredvidiv i počinje se u nama razvijati uvjerenje kako netko drugi određuje naš životni put. To je za neke sudbina, za neke Bog, za neke neka viša sila protiv koje je čovjek nemoćan. Itekako je život ovisan o tome što čovjek u njemu čini i nema te sile koja bi bila jača od volje čovjeka. Trebamo vjerovati u Boga jer je on svemoćan, ali ne i misliti da će on kreirati naš život po svojoj volji. On nas je stvorio, a ostalo je na nama. Najbedastije je vjerovati različitim vrstama proricanja sudbine jer kada čovjek povjeruje u to, to će mu se i dogoditi. Jednom je nama jedna profesorica rekla da ćemo živjeti onoliko dugo koliko mislimo da ćemo živjati. (To je bilo potaknuto člankom u novinama kako se neki čovjek kladio da će doživjeti stotu i na tome zaradio puno novaca) I to je istina. Jer, sve kreće od misli. Misao je temelj. Misao može biti vrlo snažna, može razarati prijateljstva, a može i izlječiti od neizlječive bolesti. Ja vjerujem kako ću se uspjeti upisati na fakultet. Vjerovati znači misliti. To znači imati kontrolu nad svojim životom i biti slobodan.
rolleyessmokincoolzijevnut
Trenutno slušam pjesme "Livin' on a prayer", "Cool" i "I walk the line".
- 18:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 05.05.2007.

Basic issues

1. Krive vrijednosti
Pročitao sam post od Antiglobalista i slažem se sa svime što je rekao iako još ne idem na fakultet, u srednjoj školi koju upravo završavam situacija je ista, ili barem slična: učenicima nije stalo do znanja uopće koliko do ocjene; uvjereni su kako im ništa od toga u životu neće trebati i smatra se ispravnim ne naučiti za test nego prepisat sa šalabahtera i tu bih mogao pisati o krivim vrijednostima kojih ima na svakom koraku. Uglavnom, svi su sigurni da će proći razred, pa i oni koji imaju preko pet jedinica. Meni najviše idu na živce oni koji neki predmet već na početku imaju "rezerviran" za kraj godine za odgovarat kompletno gradivo i sve jedinice koje dobivaju tijekom godine su normalne. Također mi idu na živce oni koji cijelu godinu ne rade ništa i onda kad napišu ispravak bune se što su dobili 2 do 3. U oba primjera mislim na jednu osobu. Mnogo meni toga ide na živce u školi, ali profesori su super i ponekad mi ih je žao. žao mi je kad pomislim kako toga svega neće uskoro više biti, a na fakultetu je, prema antiglobalistu još gore...
2. Sloboda
Za mene je sloboda sposobnost čovjeka da razlikuje dobro od zla, da vjeruje kako je sve u životu relativno, i da živi neovisan od drugih ljudi. Nitko nije potpuno slobodan zbog ovog trećeg uvjeta, ali meni sloboda puno znači u životu pa i u ispunjavanju tog trećeg uvjeta mislim da sam za razliku od drugih ljudi barem malo više uspješan. Biti slobodan znači slobodno misliti, govoriti, činiti ali pritom zbog prvog uvjeta ne griješiti.

Pjesme koje ovih dana slušam su: Un altra te; The flowers of Guatemala; Don't dream, it's over; If you tolerate this your children will be next. Pozdrav!
P.S. I psovke su krive vrijednosti, zato ne psujem

- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.05.2007.

O zavisti

Zavist je želja čovjeka da ima nešto što ima netko drugi. Kada dobije to, zavist nestaje. Mnogo puta su nas učili kako je dobro imati što manje jer i kad nešto imaš, želiš još više. Drugim riječima, javlja se pohlepnost. No, jesam li ja pohlepan ako meni netko zavidi? Zar bih se ja trebao odreči prednosti koju imam i zbog koje mi netko zavidi, samo zato da ne bih bio predmetom zavisti. Može li čovjek ikada biti siguran da nema nikakve šanse da mu itko zavidi? Ne, jer možemo zavidjeti i beskućniku prosjaku zbog toga što živi jednostavnim životom, zadovoljava se s malom količinom bogatstva itd. Naravno da su na tapeti zbog zavisti najviše bogati ljudi. Kako je njima? Ja ne bih mogao živjeti u bogatstvu znajući da netko nema za kruh. Hoću reći, ja sam 99% siguran da meni nitko ne zavidi, možda jedino zbog pameti, ali ljudima je obićno važnije u životu imati "fizićku spremu" ,što ja nemam. Zbog toga se ja osjećam slobodan od toga da netko meni zavidi. Međutim, upravo zato što imam mnoge nedostatke, ja sam taj koji zavidi. Evo na primjer, u svijetu se pojavilo s razvojem informatičke tehnologije mp3 player i ja, pošto volim glazbu, to želim i zavidim onima koji to imaju. Na tom konkretnom primjeru mogu objasniti "krug zavisti": Kada dobijem tu stvar, ja više neću zavidjeti onima koji je imaju i to je jedna moja zavist manje, ali to je samo kratkotrajno jer će se vrlo brzo pojaviti nešto novo...S druge strane, kad ja dobijem tu stvar, možda će netko treći tko to nema tada zavidjeti meni i ja ću biti pohlepan. Postavlja se pitanje kako se suprotstaviti tome da kupuješ sve novo što se pojavi, odnosno postoji li drugi način da se riješiš zavisti osim da i ti to dobiješ? No što ako želiš nešto što ne možeš dobiti, nešto nematerijalno, neku osobinu koju ima netko drugi? Tada moraš živjeti u toj zavisti i biti grešan. Moj zaključak je da svatko zavidi, ali neki toga nisu niti svjesni.
- 20:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 02.05.2007.

Uvod

Ja sam Benzedrine. To je inače jedna vrsta droge, ali to naravno nema veze sa mnom. Naprotiv, tu sam riječ pronašao u tekstu jedne od mojih omiljenih pjesama od mojeg najboljeg benda R.E.M.
Danas je bio lijep dan, ali ne mnogo drukčiji od bilo kojeg drugog dana u životu. Bio je to jedan od posljednjih dana u ovome tjednu, polugodištu i šk.godini, ali ne i mjesecu. Ne i u mjesecu zato što je jučer bio prvi svibnja, inače praznik rada. Zapravo, to je i jučer bio praznik rada kao i svake godine od 1889. godine, a u Hrvatskoj od 1890. Samo 95 godina kasnije osnovan je bend "Crowded house". Hrvatska se posljednjih dvadesetak godina suočava sa stagnacijom i potom naglim padom obujma zaposlenosti, porastom broja umirovljenika i nezaposlenih. Danas je bila još jedna odlična epizoda serije "Zaboravljeni slučaj" u kojoj mi je bilo žao što je Lilly prekinula s Josephom, a ono s ubojstvom koje je istraživala jedino nisam shvatio kakve veze ima onaj telefon koji je kao zvonio...
- 22:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #